Mnogi ljudi vezani su za zavičaj svojih roditelja, pa nastoje (barem za vrijeme godišnjih odmora) provesti dane odmora u “starom kraju”.
S našim Kamilom to nije bio slučaj – on je bio iskreni zaljubljenik u Silbu. Svaki slobodni trenutak, tijekom radnog odnosa, koristio bi dolaskom na Silbu napuniti baterije. Kao umirovljenik, na Silbi je boravio veći dio godine, uživajući u glazbi morskih valova, razgovorima s ribarima i veseleći se svima nama, kad bi nas vidio na izlasku s broda.
Uz Vjeka Motušića, jedan je od osnivača Društva za zaštitu baštine otoka Silbe koje, u tridesetak godina svojeg postojanja i gotovo isto toliko godišnjih izložbi i raznih ekoloških akcija, nije se moglo realizirati bez aktivnog učešća Kamila, bilo na pripremi slika, razglednica, reprinta raznih edicija o Silbi, CD-a i dr.
Posljednjih godina, radi zdravstvenih tegoba, te je poslove prepustio drugim članovima Društva, ali to ne znači da nas nije
kontrolirao!
Kamilo je bio dobra duša Silbe, dragi prijatelj koji nam je uvijek uputio lijepe riječi kad smo se sretali oko Žalića, s obaveznim pozivom: dođi na kavicu… Ako ste trebali pomoć ili savjet, Kamilo je uvijek bio tu, spreman pomoći, ako on ne bi mogao, već bi pronašao rješenje.
Iako smo znali da je bolestan, za nas je ipak nenadano i naglo otišao.
U Zagrebu smo ga ispratili uz šum mora i krila galebova, a na Silbi će urnu uz njegove drage pokojnike, na otoku kojeg je tako volio.
Zbogom dragi prijatelju!
Tvoji prijatelji iz Društva…….
